Biljke, posebno cvijeće nigdje ne zaobilazim, bilo da su u vrtu ili u nekoj tegli. Ako su u tegli, velikoj, maloj, svejedno je. Doživljaj je jednako lijep, te divne narančaste posude s veselim i šarenim sadržajem u meni stvaraju radost. Jednog dana mi je sinula super ideja. Upisat ću se na tečaj keramike. Sigurno neću odmah napraviti žardinjeru, ali svakako šalicu ili tanjurić ću moći. I tako sam krenula.

Odmah na početku sam naučila da stvari koje se mogu napraviti glinom, i tehnika koje to omogućavaju, ima bezbroj. Od nakita, raznih figurica, suvenira, vaza, ćupova, tegli za cvijeće, šalica, tanjura, zdjela, žlica, pa do pravih umjetničkih djela, statua. Ovisno o interesu. Jako zanimljivo, nastavila sam istraživati.

Kad sam prvi put dobila priliku da sjednem za lončarsko kolo, shvatila sam da će to biti, ako ne za cijeli život, onda sigurno za neko vrijeme, moj interes. Zato jer je magično. Radost tokom same izrade, dotjerivanja, cijelog procesa i na kraju susreta s gotovim proizvodom ne prestaje.

Veliku žardinjeru za moj balkon još nisam napravila. Ni umivaonik. Jednog dana ću … sigurno. Ne žurim, uživam u onome što radim, istražujem, otkrivam novo i usavršavam naučeno.